Školski projekt: Istra u Domovinskom ratu
Izvješću o tijeku projekta institucionalizacije zavičajne povijesti u Istarskoj županiji – projekt OŠ Šijana “Istra u Domovinskom ratu”
Tijekom 1. polugodišta možemo reći da smo nastavili s projektom “Istra u Domovinskom ratu” jer se dublje proučavanje razdoblja Domovinskog rata u našoj školi provodi duži niz godina. Učenicima osmih razreda na satu sam predstavila naš školski projekt i što se od njih očekuje tijekom ove školske godine. Učenici su zamoljeni da svakako pokušaju pronaći u svojoj neposrednoj okolini (obitelj, susjedi, poznanici) hrvatske branitelje koji bi im bili voljni ispričati svoj ratni put, kao i osobe koje sudjelovale pri zbrinjavanju prognanika i izbjeglica u Istri tijekom rata. Nekoliko učenika donijelo je na uvid svoje radove, koje će pokušati proširiti na temelju mojih sugestija.
S učenicama osmog razreda, članicama Povijesne družine dogovorila sam i pripremila intervju s gvardijanom samostana sv. Franje u Puli fra Đurom Vuradinom koji je aktivno djelovao kroz Caritas u pomaganju prognanicima i izbjeglicama za vrijeme Domovinskog rata. Uz to je on bio i prvi učitelj vjeronauka u našoj školi, pa nam je i s tog aspekta bio vrijedan izvor podataka.
Dana 4. studenog 2015. prisustvovala sam s učenicima iz 7-ih i 8-ih razreda prezentaciji knjige novinara Ante Guge “Oluja koju nismo mogli izbjeći” što je bila izvrsna prilika da učenici i na taj način pobliže se upoznaju sa sudionicama i događajima vezanim uz Domovinski rat. Na satu povijesti učenici su u razredu ukratko predstavili o čemu se na predstavljanju govorilo i što je za njih bilo najupečatljivije.
Dana 13. studenog kao gošća gospodina Marijana Gubine nazočila sam zajedno sa dvjema učenicama osmog razreda, članicama Povijesne družine predstavi HNK iz Osijeka “260 dan” koja je nastala na temelju istoimene knjige u kojoj je gospodin Gubina ispričao najteže dane u svome životu kada je kao desetogodišnjak zajedno sa svojom obitelji i mještanima u Dalju 1991. postao logoraš i patnik. Prije predstave smo imale priliku razgovarati s gospodinom Gubinom koji je na učenice ostavio duboki dojam svojom vedrinom, pozitivnim životnim stavom, željom da pomogne najpotrebnijima (to su trenutno osječki beskućnici), a najvažnije od svega je njegova poruka, koju ne samo da govori, već i živi, a to je: nemojte mrziti, jer ni ja ne mrzim, unatoč svemu što sam prošao. Na sljedećem satu povijesti učenice su o tome govorile u razredu.
U obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje uključila se naša škola kroz više aktivnosti. U sva tri osma razreda učenici su pripremili samostalni rad na tu temu. Udovica hrvatskog branitelja i skulptora Mate Sabljića, gospođa Branka Sabljić omogućila nam je da u prostoru škole izložimo neko vrijeme skulpture njezinog pokojnog supruga iz ciklusa “Fragmenti za portret jednog grada” koje na izuzetno snažan način progovaraju o žrtvi Vukovara i cijele naše domovine u ostvarenju sna o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Na satu povijesti razgovarali smo o skulpturama i pričama koje nam ta umjetnička djela na tako snažan način progovaraju. Učiteljice nižih razreda također su sa svojim učenicima razgledale izložbu i o tome razgovarale s učenicima.
Šest učenica osmih razreda naše škole sudjelovale su, zajedno sa učenicima još 5 pulskih škola, u zajedničkom “Satu povijesti iz Vukovara” kada smo video linkovima bili povezani sa cijelom Hrvatskom. Ovaj izuzetno hvalevrijedan projekt već nekoliko godina organizira OŠ Dragutina Tadijanovića iz Vukovara. Učenice su govorile o tome na satu povijesti svojim kolegama u razredu.
Kao i prethodnih godina, s učenicima sam zapalila svijeću i bila dio kolone u Vukovarskoj ulici da odamo počast svima onima koji su stradali i patili za vrijeme Domovinskog rata.
Učiteljice 4. razreda također su se uključile u projekt. Vezano uz obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara na satu hrvatskog jezika govorile su o simbolici svijeće, Vučedolske golubice i vukovarskog vodotornja i stradanjima koja je grad i njegovi stanovnici, kao i cijela naša domovina pretrpjela za Domovinskog rata. Na satovima likovne kulture crtali su vukovarsku golubicu ili vodotoranj – prema izboru učenika, a radove smo izložili u školi.
Osim prikupljanja osobnih ratnih priča, u školi radimo i na prikupljanju ratnih fotografija.
U suradnji s braniteljskim udrugama iz Pule – Klub 119. brigade i HVIDR-a Pula dogovorili smo volontiranje branitelja pri bojanju naše učionice povijesti. Ova njihova gesta izuzetno je dojmila naše učenike. Najspontanije su reagirali učenici 5. razreda kada su saznali tko im je tako uljepšao njihovu učionicu. Uz široki osmijeh oni su spontano glasno zapljeskali. U njihovoj je svijesti pojam hrvatskog branitelja osoba koja im je uljepšala svakidašnji život.
U Puli, 28. siječnja 2016. Voditeljica projekta:
Marija Belullo
r
Oluja koju nismo mogli izbjeći
Dana 4. studenog 2015. otišli smo u Dom hrvatskih branitelja kako bismo poslušali prezentaciju knjige Oluja koju nismo mogli izbjeći autora Ante Guge. Uz autora bio je i njegov prijatelj, hrvatski branitelj Damira Radonića, čije se ratne fotografije nalaze u knjizi. Treći predstavljač bio je njegov kolega novinar Mate Ćurića.
Kada je započeo raditi na knjizi, nije znao otkuda će početi ni gdje će završiti. Odlučio se zavući u arhive i izvlačiti informacije. No, nešto mu je stalo na put. Rečeno mu je da idućih 70 godina nitko u Hrvatskoj neće moći znati što se dogodilo u našoj bližnjoj povijesti, jer dokumenti vezani uz Domovinski rat neće biti dostupni javnosti još 70 godina. Unatoč svim preprekama, nije se dao smesti i odustati od svog cilja. Počeo je istraživati novinska izvješća. Koristio je i hrvatske i srpske medije kako ne bi optužili da je pristran.
U knjizi je govorio o Domovinskom ratu te o srpsko-hrvatskim odnosima, planiranoj podjeli Bosne i Hercegovine (koja se naravno nije dogodila), oslobađanju Knina, napada na selo Bogdanovce, hrvatskim požrtvovnim i vjernim vojnicima itd. Kako je Damir rekao, Ante je napisao malu enciklopediju.
Citiramo Gugu: ‘Hvala svima koji su došli u ovako velikom broju. Naime, pričalo se kako nikoga neće zanimati moja knjiga, no ja sam se kladio da će se tražiti stolica više. I tako je i bilo. Zato budite ponosni što ste došli.’
Iako bi neke 400 stranica odbilo od čitanja knjige, vjerujte nam, to je za ovo djelo malo, s obzirom da je ono posvećeno četrnaestorici Antinih kolega, suputnika i prijatelja, 14 novinara koji više nisu s nama jer su poginuli izvještavajući o Domovinskom ratu.
Na prezentaciji su se također dotakli teme o braniteljskom statusu. Neki bez opravdanih razloga imaju titulu branitelja dok oni koji su stradali i dali svoj vlastiti život tu titulu još uvijek nemaju.
Nina Glavaš i Lucija Kuftić, 8. a razred
Kazališna predstava “260 dana”
U petak, 13. studenog 2015. bile smo s profesoricom povijesti u INK na predstavi HNK Osijek “260 dana” koja je rađena po životnoj priči mladog Marijana Gubine. Prije predstave smo ga i upoznale te je na nas ostavio vedar i topao dojam. Marijan je osoba koja je spremna pomoći osobama u nevolji u bilo kojem trenutku. Prije svega su to osječki beskućnici koji su njegovim zalaganjem dobili sklonište.
Glavna misao njegove knjige je širenje mira i tolerancije. Također je knjiga napisana u znak sjećanja na žrtve rata. Marijan nije zaboravio, zbog sebe i zbog budućih generacija koje nam dolaze. Ali Marijan je oprostio, ne osuđuje i ne mrzi te moli da i ostali čine tako.
Lucija Kuftić i Nina Glavaš, 8. a
I u mom srcu svijetli Vukovar
I ove smo godine u našoj školi obilježili na više načina spomen na žrtvu Vukovara. Dana 4. studenog prisustvovali smo u Domu branitelja na predstavljanju knjige ratnog izvjestitelja Ante Guge Oluja koju nismo mogli izbjeći. U petak, 13. studenog sa dvjema učenicama kao gost Marijana Gubine, bile smo u kazalištu pogledati predstavu “260 dana” koju je postavio HNK Osijek prema autobiografskoj istoimenoj Marijanovoj knjizi. Prijavili smo se, zajedno sa još 5 pulskih škola i školom iz Umaga da ove godine budemo dio projekta “Sat povijesti iz Vukovara” 16. studenog iz dvorane Sveučilišta Jurja Dobrile, a u samoj školi postavljen je dio skulptura s izložbe “Fragmenti za portret jednog grada” pokojnog hrvatskog branitelja Mate Sabljića. Skulpture nam je ustupila na tjedan dana njegova udovica, gospođa Branka Sabljić, na čemu smo joj jako zahvalni. Skulpture na izuzetno dojmljiv način prizivaju u sjećanje patnju našeg herojskog Vukovara, koji je postao simbol svih naših patnji, sve krvi koja prolivena za naš komadić raja, kojeg nam su nam naši preci čuvali i sačuvali za nas Lijepu našu, za buduće sretne generacije. Učenici 4. razreda crtali su na satovima Likovne kulture simbole Vukovara – Vodotoranj i Vučedolsku golubicu. Navečer 18. studenog bili smo dio povorke sjećanja u Vukovarskoj ulici, pa su i naše svijeće svijetlile u čast i spomen svim onima koji su patili i borili se za Hrvatsku.
Marija Belullo